SNIMANJE SPAŠAVA ŽIVOT KOD KOLOREKTALNOG RAKA

Rak debelog crijeva, kao jedan od najčešćih oblika raka u našoj zemlji i na globalnom nivou, predstavlja jedno od polja u kojima se sprovode najsveobuhvatnije naučne studije i istraživanja. Više od 90% karcinoma debelog crijeva razvija se iz polipa. Polipi ranog stadijuma su benigne formacije koje ne metastaziraju i nisu pretvorene u rak. Ako se ukloni endoskopskom metodom (polipektomija) prije nego što se pretvori u rak, rak debelog crijeva se može u velikoj meri izliječiti. Naglašavajući da programi skrininga u velikoj meri eliminišu pojavu raka debelog crijeva, generalni hirurg bolnice Liv, objasnio je simptome i liječenje raka debelog crijeva.

Kolnoskopija je veoma važna

Kolnoskopija ima značajnu ulogu u prevenciji raka debelog crijeva. U zemljama u kojima je rak prisutan, postoje programi skrininga koji su slični jedni drugima i koji su prihvaćeni od strane zdravstvenih institucija tih zemalja. U svim programima skrininga, preporučuje se vizuelizacija unutar debelog crijeva, u potpunosti ili djelimično, metodom kolonoskopije pomoću oka. Ovdje je cilj spriječiti rak ili dijagnostikovati i liječiti rak u ranom stadijumu koji ne pokazuje nikakve simptome.

Pojava raka se može spriječiti

On navodi da ako su identifikovani faktori genetskog rizika i lični rizični faktori raka debelog crijeva koji se mogu ispraviti ili se trebaju pratiti i ako su organizovani relevantni pregledi, pojava raka se može u velikoj meri spriječiti ili se rak može dijagnostikovati u ranim fazama i kontrolisati na lakši način. Preporučuje se da se počne sa kolonoskopijom u ranijim godinama i da se češće planiraju posjete osoba sa genetskom predispozicijom, tj. rak debelog crijeva može biti genetski povezan sa drugim vrstama raka, kao što su rak dojke, rak materice, rak jajnika i rak štitne žlijezde.

Rizik se povećava za člana (članove) porodice sa istorijom kolorektalnog raka razvijenog prije 45. godine ili za člana (članove) porodice koji je/su bio/bili podvrgnuti polipektomiji sa uklonjenim polipom (polipima). Ozbiljnost rizika procenjuju zdravstveni radnici na osnovu određenih kriterijuma i u skadu sa stim se određuju program praćenja i skrininga. Ako se u porodičnoj anamnezi pacijenta može primijetiti pojava raka debelog crijeva, vrijeme za početak kolonoskopije i intervali između posjeta rodbine prvog stepena određuju se uzimanjem uzrasta rođaka sa rakom uz druge karakteristike(ne mogu naći adekvatniji prevod). Ako se kolnoskopijom otkrije polip i ako se uspješno ukloni “terapeutskom polipektomijom”, rizik od raka debelog crijeva se značajno smanjuje.

Genetska predispozicija je veoma važna

Rizik od raka debelog crijeva nije isti za sve pojedince opšte populacije. Kao i za mnoge druge vrste raka, rizik od raka debelog crijeva se povećava starenjem. Predispozicija za rak se obično određuje pomoću „ispravljivih“ i „nepopravljivih“ faktora. Ovo pravilo važi i za kolorektalni rak. Glavni faktori koji se ne mogu ispraviti uključuju starenje i genetsku predispoziciju. Rak debelog crijeva može biti češći kod nekih porodica. Iako se ovaj tip raka ne razlikuje od bolesti koje uzrokuju genetsku predispoziciju u porodicama, takve porodice se obično prate u učestalijim intervalima. Rizik od kolorektalnog raka je toliko visok kod nekih porodica da je profilaktičko uklanjanje potrebno za debelo crijevo, kao što je preporučeno u smjernicama koje se odnose na vrijeme i metodu, ya te članove porodice. Uzimajući u obzir prevenciju kolorektalnog karcinoma, faktori rizika koji se mogu korigovati uključuju gojaznost, tešku konzumaciju alkohola, pušenje, dijetu bogatu proteinima, konzumaciju crvenog mesa u velikim količinama i sedentarni način života. Kada se ti rizični faktori koriguju, rizik od raka debelog crijeva će se smanjiti.

Kontrola je obavezna nakon 50.godine

Starenje povećava prevalenciju polipa.
Skrining raka debelog crijeva se započinje nakon 50.godine starosti kod osoba bez relevantnog zdravstvenog rizika u opštoj populaciji. Ako kolonoskopija ne ukaže na abnormalnost kod osobe sa prosječnim rizikom, koja je starija od 50.godina, rizik od raka se smatra eliminisanim za otprilike 8 do 10 godina.
Međutim, ako osoba ima faktore rizika ili se polip identifikuje u prethodnoj kolonoskopiji, ako u porodičnoj anamnezi postoji pojava kolorektalnog raka ili adenomatoznog polipa, učestalost kolonoskopskog skrininga varira. Ako se kolnoskopijom ne pronađe polip, nije potrebno žuriti za sledećim snimanjem kod osoba bez faktora rizika. Vrijeme koje treba da prođe do drugog snimanja kolonoskopije kod osoba koje imaju porodični rizik ili imaju polip koji se otkrio kolonoskopijom, zavisi od tipa, veličine, broja i unutrašnje strukture polipa.

Da li je rak debelog crijeva opasan?

Pošto je rak debelog creva polako napredujuće stanje koje ne pokazuje nikakve simptome, rana dijagnoza je veoma važna. Ovaj tip raka koji se obično javlja kod osoba starijih od 50 godina može se izliječiti ako se stanje dijagnostikuje u ranoj fazi. Rak debelog crijeva je drugi ili treći najčešći oblik raka u svijetu.

Koji su simptomi raka debelog crijeva?

• Anemija
• Opipljiva masa
• Rektalno krvarenje
• Krv u stolici
• Stanjivanje stolice
• Promjene u navikama pražnjenja
• Nedovoljan osećaj pražnjenja crijeva
• Bol u stomaku koji traje duže od 15 dana

Kako se dijagnostikuje rak debelog crijeva?

Prvo, pacijent treba da potraži medicinsku pomoć od ljekara i da obavi kompletan fizički pregled, uključujući rektalni pregled; tegobe treba da saniraju zdravstveni radnici. Sledeće, testovi bi trebalo da se obavljaju sledećim redom: Laboratorijski testovi (kompletna krvna slika, biohemijski profil), CEA (karcinoembriogeni antigen) se radi između. Ovaj antigen može da se podigne u serumu pojedinaca sa karcinomom debelog crijeva i to je jedna od korisnih analiza koje pomažu ne samo u postavljanju dijagnoze, već i pojašnjavanju ponavljanja liječenja.
Zatim se određuju pregledi koji se fokusiraju na tegobe pacijenta i kolonoskopski pregled, uz nekoliko jednostavnih testova krvi. Ako kolonoskopija otkrije polip, uklanja se; ili ako se pronađe masovna lezija, sakupljaju se uzorci biopsije koji omogućavaju pregled tkiva. Definitivna dijagnoza se zasniva na patološkom pregledu. Ako osoba ima dijagnozu raka, za određivanje stadijzuma koriste se MRI, CT snimak abdomena i PET / CT, za slučajeve sa naprednim stadijumom.